Autor: Šajkh-ul-Islâm Ahmad bin Tajmijjah

Izvor: Mukhtasar-ul-Fatâwâ al-Misrijjah (1/121)

Onome ko je to u stanju je obavezno pomjerati jezik prilikom obaveznoga Dhikra u namazu, kao što je učenje Qur’âna i slično. Od onoga ko kaže da je u redu da se to ne radi se traži da učini pokajanje.

Što se preporučenoga Dhikra tiče, pomjeranje jezika je preporučeno. Poznati stav pravnih škola imâmâ aš-Šâfi`î i Ahmada je da čovjek treba moći čuti sam sebe ukoliko ne postoji nešto što to spriječava. Ovdje postoji stav koji kaže da pomjeranje treba biti na način da se izgovaraju slova.

 Najbolji Dhikr je srcem i jezikom, nakon toga samo srcem a nakon toga samo jezikom.

U namazu je naređeno učenje Dhikra i srcem i jezikom. To je moguće činiti jezikom, dok srce mogu spriječavati opsesivne misli. Ako jedna osoba čini obavezni Dhikr srcem a druga samo jezikom, ne postoji razilaženje da je namaz prve osobe nevažeći iako je Dhikr srcem bolji, jer je on ostavio izvodljivu obavezu.