Mlade djevojke koje odlaze u Siriju

Govornik: Šajkh Muhammad bin `Umar Bâzmûl

Izvor:

 

Pitanje: U zadnje vrijeme je među omladinom postao trend da pozivaju na Džihâd u Siriji. Među onima koji tamo idu su djevojke koje imaju između petnaest i sedamnaest godina. One tamo odlaze u tajnosti, bez znanja svojih roditelja o tome. Kada se postavi pitanje kako to da ovi mladi ljudi odlaze u Siriju – oni kažu da se radi o Hidžri koja je obavezna, da je preuzeta kontrola nad Halabom i da se tamo primjenjuje Šarî`ah. Šta im vi savjetujete o ovome?

Odgovor: Savjetujem im da se boje Allâha سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى i da se vraćaju na učenjake kada je ova stvar u pitanju. Učenjaci su objasnili da u Siriji nema Džihâda koji je zasnovan na Šerijatu. Allâhov poslanik  je objasnio da Džihad zasnovan na Šerijatu ima mnoge uslove:

1 – On mora biti sa vođom. Muslim bilježi u svome “as-Sahîh” da je Allâhov poslanik  rekao:

إِنَّمَا الإِمَامُ جُنَّةٌ يُقَاتَلُ مِنْ وَرَائِهِ وَيُتَّقَى بِهِ

“Vođa je štit iza koga se treba boriti i štititi se njime.” (al-Bukhârî 2957 i Muslim 1841)

Onî koji odlaze u Siriju da se bore to ne čine sa dozvolom vođe. Oni se odvajaju od džemata muslimanâ. Ono što rade prouzrokuje mnoge probleme za Islâm i muslimane. Njihov odlazak tamo je dakle u suprotnosti sa ovim uslovom.

2 – Džihad zasnovan na Šerijatu mora biti pod jasnim vođstvom čiji je cilj da Allâhova riječ vlada. Allâhov poslanik  je rekao:

مَنْ قَاتَلَ تَحْتَ رَايَةٍ عُمِّيَّةٍ يَغْضَبُ لِعَصَبَةٍ أَوْ يَدْعُو إِلَى عَصَبَةٍ أَوْ يَنْصُرُ عَصَبَةً فَقُتِلَ فَقِتْلَةٌ جَاهِلِيَّةٌ

“Ko se bude borio pod skrivenom, slijepom zastavom koja poziva u patriotizam (fanatizam, borbu radi zemlje a ne radi vjere) ili se ljuti radi patriotizma i pogine – biće ubijen džâhilijjetskom smrću.” (Muslim 1848)

Poznato je da Džihâd u Siriji nema jasno vođstvo koje se bori da Allâhova riječ vlada. Tamo ratuju kršćani, sekularisti, Takfîrijjûn koji se asociraju sa Islâmom i ljudi sa zabludjelim ideologijama. Rat pod vođstvom svih ovih grupa nije rat pod jasnim vođstvom koje se bori da Allâhova riječ vlada. 

Ukoliko bi neko od njih i rekao da ratuju da Allâhova riječ vlada, takav rat se isključivo može voditi pod vođstvom vođe koji je izabran na Šerijatski način – a oni ga nemaju.

Ukoliko bi oni rekli da imaju vođu kojega su oni izabrali, tako da je on njihov vođa koji je izabran na Šerijatski način – to je samo izvrtanje riječi. Samo zato što ste vi izabrali vođu – to ne znači da je on time postao vođa koji je izabran na Šerijatski način i kojem se muslimani trebaju priključiti.

3 – Mora postojati sposobnost za Džihâd. Allâh سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى je rekao:

وَأَعِدُّواْ لَهُم مَّا اسْتَطَعْتُم مِّن قُوَّةٍ وَمِن رِّبَاطِ الْخَيْلِ تُرْهِبُونَ بِهِ عَدْوَّ اللّهِ وَعَدُوَّكُمْ

“I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allâhove i vaše neprijatelje” (8:60)

Koje su Šerijatsko i vojno naoružanje spremili ovi ljudi koji idu ratovati na tim mjestima? Oni ne znaju rukovati oružjem. Ne poznaju ratne strategije. Ne znaju ništa o stvarima koje su povezane sa Džihâdom i putovanjima. Teren na koji idu im je nepoznat. Koliko su oni spremni kada idu ratovati na ovim mjestima?

Nema sumnje da njihovo suprotstavljanje ovim uslovima nije u skladu sa Allâhovim Šerijatom. Allâhov poslanik  je rekao:

مَنْ عَمِلَ عَمَلًا لَيْسَ عَلَيْهِ أَمْرُنَا فَهُوَ رَدٌّ

“Ko učini djelo koje nije u skladu sa ovom našom stvari (vjerom), to će mu biti odbijeno.” (Muslim 1718 i Ahmad 6/180)

To će njihovo djelo dakle biti odbijeno. Neće im biti od koristi to što govore da im je namjera borba na Allâhovome putu i da Allâhova riječ vlada. Sve dok ispravna namjera nije popraćena djelom koje je Šerijatski propisano – osoba nema koristi od toga. Djelo dakle neće biti prihvaćeno sve dok ne bude iskreno za Allâha i u skladu sa Allâhovim Šerijatom koji je prenio Allâhov poslanik . Zbog toga je Allâhov poslanik  rekao:

مَنْ عَمِلَ عَمَلًا لَيْسَ عَلَيْهِ أَمْرُنَا فَهُوَ رَدٌّ

“Ko učini djelo koje nije u skladu sa ovom našom stvari (vjerom), to će mu biti odbijeno.” (Muslim 1718 i Ahmad 6/180)

4 – Allâhov poslanik  je razdvajao mladiće od odraslih prilikom pripremanja za ratovanje, kao što je na primjer vratio `Abdullâha bin `Umara   رَضِيَ اللهُ عَنْهُمَا prilikom bitke na Uhudu. Isto je uradio sa drugim mladim ashabima koji su željeli ratovati. Oni su bili mladići. Šta onda reći za djevojke? Nema sumnje da ovaj propis za njih važi još više, jer žene uopšte ni ne trebaju ići u Džihâd. (Žene nisu dužne ići u Džihâd. Njihov Džihâd je Hadždž)

Što se tiče njihovoga govora da idu u rat jer to spada u Hidžru koja je obavezna, Hidžrah iz nevjerniče zemlje u islâmsku može biti obavezna a može biti i preporučena. Hidžrah je obavezna onome ko ju je u stanju učiniti, ko se boji za svoju vjeru i nije je u stanju ispoljavati u nevjerničkoj zemlji – dok je preporučena onome ko je u stanju ispoljavati svoju vjeru i ne boji se smutnje u nevjerničkoj zemlji. Ovakvome kažemo da mu je preporučeno učiniti Hidžru iz nevjerničke u islâmsku zemlju, dok prvome kažemo da mu je to obavezno.

Hidžrah je dakle selidba iz nevjerničke u islâmsku zemlju. Da li je stanje u Siriji takvo da je to islâmska zemlja? Ono što je očigledno je da se zemlja ravna prema ideologiji Nusajrijjah i Dža`farijjah. Zemlja se dakle ravna prema ideologijama i metodologijama koje su prema učenjacima nevjerničke. Bore se protiv islâma i muslimânâ. Čuli ste sigurno sve neprijatnosti kojima su islâm i muslimani izloženi u toj zemlji. Kako onda selidba u tu zemlju sa svrhom ratovanja može spadati pod Hidžru iz nevjerničke u islâmsku zemlju? To je bez sumnje čudna stvar i nevjerovatno je da neki to govore.

Tako je mladićima, djevojkama i drugima obavezno da se ne ponašaju na taj način i da ne bacaju svoje živote čineći bespotrebne stvari. Oni su griješni i suprotstavljaju se Šerijatu – zasnovano na tome da žele biti pokorni i ravnati se prema Šerijatu. To su bez sumnje Šajtânove prevare i prevare od strane onih koji su u zabludi. Molim Allâha da nas i vas zaštiti od svega što je zlo.