Autor: Šajkh-ul-Islâm Ahmad bin Tajmijjah

Izvor: Madžmû`-ul-Fatâwâ (4/258)

Ukoliko osoba napusti islâm i postane ili mušrik ili jevrej ili kršćanin i umre na toj vjeri – učenjaci su saglasni da su njegova djela poništena. Ovo stoji u Qur’ânu na više mjesta. On تَعَالَى je između ostalog rekao:

وَمَنْ يَرْتَدِدْ مِنْكُمْ عَنْ دِينِهِ فَيَمُتْ وَهُوَ كَافِرٌ فَأُولَٰئِكَ حَبِطَتْ أَعْمَالُهُمْ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ

“A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru njihova djela bit će poništena na ovome i drugome svijetu.” (2:217)

Postoji međutim razilaženje među učenjacima u slučaju da osoba napusti islâm a kasnije se vrati u islâm; da li su njegova dobra djela prije otpadništva poništena – ili su samo poništena ukoliko umre kao otpadnik?

Postoje dva poznata stava po ovom pitanju – a oba su stavovi pravne škole Imâma Ahmada.

Pravne škole Abû Hanîfe i Mâlika kažu da su djela propala.

Pravna škola Imâma aš-Šâfi`î je pasivna po ovom pitanju.

Učenjaci takođe nisu složni po pitanju otpadništva i ispravnosti njegove vjere prije otpadništva. Da li je njegova vjera prije otpadništva bila ispravna – ili je njegovo otpadništvo znak da njegova vjera nikada nije bila ispravna? Ili treba reći da istinska vjera nikada ne nestaje? Učenjaci imaju dva stava po ovom pitanju.