Primjeri manjega Širka

Govornik: `Allâmah Sâlih bin Fawzân al-Fawzân

Izvor:

Čovjek ne treba potcjenjivati Širk i reći: “Ovo je (samo) manji Širk”.

Koji su primjeri manjega Širka? Primjer je zaklinjanje nečim drugim mimo Allâha, kao što je zaklinjanje poslanikom, zaklinjanje tom i tom osobom, zaklinjanje poštenjem itd. Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao:

مَنْ حَلَفَ بِغَيْرِ اللَّهِ فَقَدْ كَفَرَ أَوْ أَشْرَكَ

“Ko se zakune nečim drugim mimo Allâha je uznevjerovao ili počinio Širk”.

Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلم je takođe rekao:

لاَ تَحْلِفُوا بِآبَائِكُمْ، وَمَنْ كَانَ حَالِفًا فَلْيَحْلِفْ بِاللَّهِ أَوْ لِيَصْمُتْ

“Nemojte se zaklinjati vašim očevima. Ko želi da se zakune, neka se zakune Allâhom ili neka šuti”.

Nije se dakle dozvoljeno zaklinjati osim Allâhom عز وجل, a ovo ipak rade mnogi ljudi, iz navike ili slijepoga slijeđenja. Obavezno im je učiniti pokajanje i paziti na to. Čovjek se ne treba zaklinjati osim Allâhom عز وجل. Ako se želi zakleti, neka se zakune Allâhom ili neka šuti.

Vrsta manjega Širka je i Rijâ’, kao kada osoba obavlja namaz dok voli da ga ljudi hvale zbog toga, ili daje Sadaqu dok voli da ga ljudi hvale zbog toga. On čini dobra djela dok voli da ga ljudi hvale zbog toga; ovo je Rijâ’, i to poništava djelo koje je učinjeno na taj način. Ukoliko on učini djelo koje u sebi sadrži Rijâ’, to djelo je poništeno i on za njega neće imati nagradu. To međutim ne poništava i sva ostala djela, kao što ih poništava veliki Širk, nego samo poništava ona djela koja su se činila na taj način. Tako je onaj ko čini Rijâ’ učinio Širk Allâhu عز وجل u tome djelu, a to je međutim manji Širk, koji poništava to njegovo djelo, i on za njega neće imati nagradu.

Ukoliko bi se to međutim često dešavalo i postala navika u svim njegovim djelima, u tome slučaju to postaje veliki Širk, kao što je Rijâ’ Munâfîqâ. Munâfici su u najgorim stepenima Džahannama, jer čine dobra djela samo zato da bi bili viđeni. Sva njihova djela su Rijâ’! Oni svojim djelima ne namjeravaju da vide Allâhovo lice. Oni samo žele pohvalu ljudi, i kriju se iza Islâma dok njihova srca ne vjeruju. Ovo je veliki Nifâq i veliki Rijâ’:

إِنَّ الْمُنَافِقِينَ يُخَادِعُونَ اللَّهَ وَهُوَ خَادِعُهُمْ وَإِذَا قَامُوا إِلَى الصَّلَاةِ قَامُوا كُسَالَىٰ يُرَاءُونَ النَّاسَ وَلَا يَذْكُرُونَ اللَّهَ إِلَّا قَلِيلًا

“Licemjeri nastoje prevariti Allâha, a On će njih nadmudriti. Kada ustaju da namaz obavljaju, lijeno se dižu i prikazuju se svijetu, a Allâha samo malo spominju.” (4:142)

Postoje dakle dvije vrste Rijâ’. Prva vrsta je veliki Širk, a to je Rijâ’ Munâfîqâ, onih koji u svojim srcima uopšte nemaju Îmâna. Druga vrsta je Rijâ’ vjernika, koji u svojim srcima imaju Îmân i Tawhîd, ali im Šajtân uljepšava ljubav prema pohvali i činjenju dobrih djela da bi bili viđeni. Ovo ih ne izvodi iz vjere, ali im uskraćuje nagradu u onim djelima u kojima je Rijâ’ bio prisutan. Stoga se osoba treba plašiti (da ne upadne u ovo). Zbog toga je poslanik صلى الله عليه وسلم rekao svojim ashabima:

 إِنَّ أَخْوَفَ مَا أَخَافُ عَلَيْكُمْ اَلشِّرْكُ اَلْأَصْغَرُ

“Ono čega se najviše bojim za vas je manji Širk”.

Kada je bio upitan o tome (šta je to), rekao je:

اَلرِّيَاءُ

ar-Rijâ’“.

Osoba ustane i klanja jer vidi da ga neko gleda. Osoba ustane i klanja uljepšavajući svoj namaz, jer vidi da ga neko gleda. Ovoga se Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلم bojao za svoje ashabe, pa šta je onda sa drugima? Ovo je takođe opasno. Osoba ne smije imati opušten stav prema ovome.

Manji Širk je takođe i Širk u izjavama, kao kada se kaže: “Da nije bilo Allâha i tebe…”.

“Da nije bilo Allâha i tebe, to i to se ne bi desilo”. Ovo nije dozvoljeno. To je Širk u izjavama, a ukoliko bi on to vjerovao u svome srcu, to u tome slučaju postaje veliki Širk. Ukoliko mu to međutim nije bila namjera, nego je to samo rekao jezikom, to je onda manji Širk. A ono što je obavezno reći je: “Da nije bilo Allâha a zatim tebe…”, “Ono što Allâh hoće, a zatim ti”, jer je čovjek došao Allâhovome poslaniku صلى الله عليه وسلم i rekao mu “Ono što Allâh i ti hoćete”, pa mu je Allâhov poslanik صلى الله عليه وسلم rekao:

جَعَلْتَ لِلَّهِ نِدًّا، مَا شَاءَ اللَّهُ وَحْدَهُ

“Hoćeš li da me Allâhu rav­nim učiniš ? (Reci:) Ono što samo Allâh hoće”.

Stoga nije dozvoljeno povezati Stvoritelja i stvorenje sa “و” (i) po bilo kojem pitanju, (na primjer govoreći) “Ono što Allâh i ti hoćete”, “Da nije bilo Allâha i tebe”. Umjesto toga treba koristiti “ثم” (zatim), (na primjer govoreći) “Ono što Allâh hoće, a zatim ti”, “Da nije bilo Allâha a zatim tebe”, jer se “ثم” (zatim) koristi za Tartîb (poredak) i Ta`qîb (redoslijed). Što se tiče “و” (i), to se koristi za udruživanje bez ograničenja, i ne podrazumijeva ni Tartîb niti Ta`qîb. Zato ne trebaš koristiti “و” (i). A ovako je `Abdullâh bin `Abbâs رضي الله تعالى عنهما objasnio Allâhov تعالى govor:

فَلَا تَجْعَلُوا لِلَّهِ أَندَادًا وَأَنتُمْ تَعْلَمُونَ

“Zato ne činite druge Allâhu ravnim – a vi znate!” (2:22)

On (`Abdullâh ibn `Abbâs) je rekao da se ovo odnosi na čovjeka koji kaže: “Da nije bilo Allâha i tebe”, “Da nije ovog psa, došli bi nam lopovi”, “Da nije patka u kući, došli bi lopovi”. Pripisivanje stvari na ovaj način drugima mimo Allâha je manji Širk. Obavezno je paziti na ovo.