Autor: Šajkh-ul-Islâm Ahmad bin Tajmijjah

Izvor: as-Sârim al-Maslûl `alâ Šâtim-ir-Rasûl (2/412-413)

Ibn Ishâq i drugi su spomenuli da su židovi postali oprezni, poniženi i uplašeni kada je Ibn-ul-Ašraf bio ubijen. Kada je Allâh ispunio Svoje obećanje da će vjera zavladati i ojačati vjernike, naredio je Svome poslaniku صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم da prekine sporazum sa nevjernicima i da se bori protiv svih mušrika i sljedbenika Knjige – sve dok ne budu priznali poraz i dobrovoljno plaćali Džizju.

To su bili plodovi strpljenja i bogobojaznosti – što je Allâh naredio na početku. Tada se od židova i ostalih nevjernika u Madîni nije uzimala Džizjah. Ti se âjeti odnose na sve vjernike koji ne mogu podržavati Allâha i Njegovoga poslanika صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم rukom ili ustima. U tome slučaju podršku treba pružiti kako se najbolje može srcem – i slično.

Što se tiče âjeta koji naređuje da se nevjernici osjećaju poraženima, on važi za svakôga jakoga vjernika koji je u stanju podržavati Allâha i Njegovoga poslanika صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم rukom ili ustima. Ovaj âjah i slične âjete muslimani su praktikovali pred kraj vremena Allâhovoga poslanika صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم, te za vrijeme pravovjernih khalîfâ – i važe do Sudnjega Dana. Uvijek će postojati grupa iz ovoga ummeta koja slijedi istinu i daje punu podršku Allâhu i Njegovome poslaniku صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم.

Onî vjernici, koji se nalaze u zemlji gdje su slabi, ili u vremenu kada su slabi, trebaju se dakle ravnati prema âjetu koji naređuje strpljenje i popustljivost prema židovima, kršćanima i mušricima koji omalovažavaju Allâha i Njegovoga poslanika صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّم. Ukoliko su međutim jaki, u tome se slučaju trebaju ravnati prema âjetu koji naređuje borbu protiv liderâ nevjerstva koji ogovaraju vjeru.